Antonija Capan, učiteljica je Matematike u zvanju učitelja mentora. U radu s učenicima zanima se za primjenu matematike u svakodnevnom životu, matematičke igre i matematiku u igrama i mozgalicama. Intenzivno se bavi idejama integracije nastavnih predmeta i izvođenjem integriranih nastavnih satova, pogotovo integracije Povijesti i Matematike te Geografije i Matematike. Autorica je nastavnih listića za integriranu nastavu matematike i povijesti za učenike 5. i 6. razreda (Heureka - Brojevi su stvorili povijest, Heureka - S brojevima u novi svijet). Osmislila je ekipno natjecanje nauMATiKA u čijem je organizacijskom i autorskom odboru.

Tea Borković, prof., učiteljica je Matematike i Fizike u zvanju učitelja savjetnika. Voditelj je Županijskog vijeća učitelja matematike Karlovačke županije. Uz to je vanjska suradnica Učiteljskog fakulteta u Zagrebu u zvanju predavača, vanjska suradnica NCVVO-a, autorica i recenzentica obrazovnih sadržaja. Dugogodišnji je član Školskog tima za rad s potencijalno darovitim učenicima i Školskog preventivnog programa u okviru kojih svake
godine priprema i provodi radionice i predavanja za učenike i njihove roditelje. Članica organizacijskog i autorskog odbora ekipnog natjecanja nauMATiKA.

Sažetak radionice: U redovnoj nastavi često se koriste igre kojima je svrha uvježbavanje, odnosno automatizacija nekih dijelova gradiva. Istraživanja koja su provedena pokazuju da takve edukativne igre imaju pozitivan učinak na brzinu i kvalitetu usvajanja gradiva. Međutim, u radu s darovitima, koristimo specifične igre koje uključuju misaone vještine, ne uključuju sreću, mogu se igrati iz razonode (ne zahtijevaju specifična matematička znanja), jedna igra traje razumno kratko, najčešće su to igre za dva igrača, ne zahtijevaju posebnu opremu, nisu dobno ograničene (pogodne su za sve uzraste). Ove igre su važne jer igrači tijekom igre postavljaju pitanja: „Kako se ovo igra?“, „Koji je najbolji način igre?“, „Koja je pobjednička strategija?“, „Što ako….?“, „Kolika je šansa da…..?“. Kroz njih primjenjuju interpretaciju, optimizaciju, analizu, varijacije i vjerojatnost. Prednost ovih igara je što se mogu brzo prezentirati i objasniti učenicima, te ih odmah mogu iskušati. Nakon nekoliko odigranih „partija“, možemo s njima analizirati strategije koje su primjenjivali, tražiti i raspraviti pobjedničku strategiju i slično. Prema Cvetković-Lay (2002) igre kod učenika izazivaju zadovoljstvo, a razvijaju logičko-matematičku i vizualno-spacijalnu inteligenciju, kombinatoriku i kompetitivnost. Sudionici će imati priliku naučiti pravila i isprobati svaku od predviđenih igara. Svaki polaznik će biti u “koži” učenika, igrati se, zabaviti te vidjeti na koji način naučeno primijeniti u svojoj učionici.