Tea Borković i Antonija Capan
Antonija Capan, učiteljica je Matematike u zvanju učitelja mentora. U radu s učenicima zanima se za primjenu matematike u svakodnevnom životu, matematičke igre i matematiku u igrama i mozgalicama. Intenzivno se bavi idejama integracije nastavnih predmeta i izvođenjem integriranih nastavnih satova, pogotovo integracije Povijesti i Matematike te Geografije i Matematike. Autorica je nastavnih listića za integriranu nastavu matematike i povijesti za učenike 5. i 6. razreda (Heureka - Brojevi su stvorili povijest, Heureka - S brojevima u novi svijet). Osmislila je ekipno natjecanje nauMATiKA u čijem je organizacijskom i autorskom odboru.
Tea Borković, prof., učiteljica je Matematike i Fizike u zvanju učitelja savjetnika. Voditelj je Županijskog vijeća učitelja matematike Karlovačke županije. Uz to je vanjska suradnica Učiteljskog fakulteta u Zagrebu u zvanju predavača, vanjska suradnica NCVVO-a, autorica i recenzentica obrazovnih sadržaja. Dugogodišnji je član Školskog tima za rad s potencijalno darovitim učenicima i Školskog preventivnog programa u okviru kojih svake
godine priprema i provodi radionice i predavanja za učenike i njihove roditelje. Članica organizacijskog i autorskog odbora ekipnog natjecanja nauMATiKA.
Sažetak radionice: Svatko od nas doživio je situaciju da za vrijeme tumačenja novih sadržaja ugleda učenika koji odsutno crta po rubu bilježnice. Takvo učenikovo ponašanje doživljavamo kao neku vrstu revolta, ubijanja dosade ili neposluh. Međutim, učenik upitan da parafrazira izložene sadržaje, ponavlja ih gotovo bez greške. Takva nas situacija dovodi do pitanja: „Kako je moguće da učenik koji ne prati ipak zna ono što radimo na satu?“ Često sami sebe uhvatimo kako crtamo neke, često nesuvisle škrabotine na rubu rokovnika za vrijeme sjednica, ali sebe ne smatramo neslušačima u tim trenucima. Upravo suprotno, prilično se precizno možemo sjetiti mnogih detalja jer su bili uokvireni u neobične oblike ili ispisani neobičnim fontom. Situacija poput ove potaknula nas je da istražimo takvo ponašanje. Literaturu nije bilo lako pronaći, dok nismo otkrile kako je ova aktivnost nazvana u engleskom govornom području: „Doodle“, dok mi to nazivamo škrabanjem. Želimo s kolegama podijeliti intuitivnu i jednostavnu metodu koja ima znanstveno uporište. Mogućnosti njezine primjene su brojne i ovise isključivo o kreativnosti učitelja i razreda, odnosno učenika s kojima radi. S obzirom na naše zadovoljstvo metodom, želimo iskoristiti radionicu kako bi nastavnicima svih predmeta pojasnili njen potencijal i učinkovitost, u kojoj mjeri doprinosi boljem znanju. Želimo pokazati na konkretnim nastavnim jedinicama pripremu listova za učenike, kako implementirati metodu vođenog bilježenja, važnost boja, kako pripremljene listove primijeniti u grupnom radu te preporučiti izvore koji mogu biti od pomoći u pripremi satova. Samim time nastavnici će se i sami naći u ulozi učenika i vidjeti na svom primjeru prednosti metode.